Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, 1.Car. 4, 32.
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne,
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, Prič. 2, 1.
Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost.
Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost,
Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. 1.Car. 10, 3. Psal. 78, 2.
Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; 1.Moj. 39, 7. Sud. 16, 16. 2.Dnev. 18, 12. Rim. 16, 18. Ef. 5, 11.
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; Prič. 12, 6. Jer. 5, 26. Mih. 7, 2.
Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; Psal. 28, 1.
Svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena;
Bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema;
Sine moj, ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove. Prič. 4, 14.
Jer nogama svojim trče na zlo i hite da proljevaju krv. 1.Sam. 19, 10. Isa. 59, 7.
Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici;
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. 2.Car. 5, 20. Mih. 2, 1. 1.Tim. 6, 10.
Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj;
U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? i potsmjevačima dokle će biti mio potsmijeh? i bezumni dokle će mrziti na znanje? Prič. 1, 29.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje. Joil 2, 28. Jovan 7, 37.
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, Isa. 66, 4. Jer. 7, 13. Zah. 7, 11.
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; Luka 7, 30.
Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite;
Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka.
Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći. Isa. 1, 15. Jer. 14, 12. Mih. 3, 4. Jak. 4, 3.
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; Jov 21, 14. Psal. 50, 16. Isa. 27, 11. Jovan 3, 20. Dela. 7, 51.
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. Jer. 36, 23.
Zato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih. Isa. 3, 11.
Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova.
Ali ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.