Ovo su riječi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenome Moru, između Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava,4.Moj. 32, 6.4.Moj. 32, 20.4.Moj. 32, 29.Isu. 9, 1.
A bješe četrdesete godine prvi dan jedanaestoga mjeseca, kad Mojsije kaza sinovima Izrailjevijem sve što mu bješe zapovjedio Gospod da im kaže,
4.Moj. 33, 38.
Obrnite se i podignite se i idite ka gori Amorejskoj i u svu okolinu njezinu, u ravnice i u brda i u doline, i na jug i na bregove morske, u zemlju Hanansku i na Livan i do rijeke velike, rijeke Efrata.
Isu. 10, 40.
Eto, dao sam vam zemlju, uđite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da će im je dati i sjemenu njihovu nakon njih.
1.Moj. 12, 7.1.Moj. 15, 18.
I rekoh vam onda govoreći: ne mogu vas nositi sam.
2.Moj. 18, 18.
Dajte iz plemena svojih ljude mudre i vješte i poznate da vam ih postavim za starješine.
Tada mi odgovoriste i rekoste: dobro je da se učini što si kazao.
Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisućnike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim.
2.Moj. 18, 25.
I zapovjedih onda sudijama vašim govoreći: saslušavajte raspre među braćom svojom i sudite pravo između čovjeka i brata njegova i između došljaka koji je s njim.
2.Moj. 23, 2.2.Moj. 23, 7.3.Moj. 24, 22.Jovan 7, 24.
Potom otišavši od Horiva prijeđosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju vidjeste, idući ka gori Amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod Bog naš, i dođosmo do Kadis-Varnije.
4.Moj. 10, 12.4.Moj. 13, 27.5.Moj. 8, 15.
Tada vam rekoh: dođoste do gore Amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš.
A vi svi dođoste k meni i rekoste: da pošljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći,
I to mi bi po volji, i uzeh između vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga;
4.Moj. 13, 4.
I oni se podigoše i izašavši na goru dođoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju;
I nabraše roda one zemlje i donesoše nam, i javiše nam govoreći: dobra je zemlja, koju nam daje Gospod Bog naš.
I vikaste u šatorima svojim govoreći: mrzi na nas Gospod, zato nas izvede iz zemlje Misirske, da nas da u ruke Amorejcima i da nas potre.
5.Moj. 9, 28.
Kuda da idemo? braća naša uplašiše srce naše govoreći: narod je veći i viši od nas, gradovi su veliki i ograđeni do neba, pa i sinove Enakove vidjesmo ondje.4.Moj. 13, 29.4.Moj. 13, 32.5.Moj. 9, 1.
A ja vam rekoh: ne plašite se i ne bojte ih se.
Gospod Bog vaš, koji ide pred vama, on će se biti za vas onako kako vam je učinio u Misiru na vaše oči,
2.Moj. 14, 14.Nem. 4, 20.
I ču Gospod glas riječi vaših, i razgnjevi se i zakle se govoreći:
5.Moj. 2, 14.
Nijedan od ovoga roda zloga neće vidjeti ove dobre zemlje, za koju se zakleh da ću dati vašim ocima,
4.Moj. 14, 22.Psal. 95, 11.
Osim Haleva sina Jefonijina; on će je vidjeti, i njemu ću dati zemlju po kojoj je išao, i sinovima njegovijem, jer se sasvijem držao Gospoda.
Isu. 14, 9.Sud. 1, 20.
A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, sinovi vaši, koji danas ne znaju ni šta je dobro ni šta je zlo, oni će ući onamo, i njima ću je dati i oni će je naslijediti.
Isa. 7, 15.Jezek. 18, 20.Jona 4, 11.
Vi pak vratite se i idite u pustinju k Crvenome Moru.
A vi odgovoriste i rekoste mi: sagriješismo Gospodu; ići ćemo i bićemo se sasvijem kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš. I uzevši svaki svoje oružje htjeste izaći na goru.
A Gospod mi reče: kaži im: ne idite i ne bijte se, jer nijesam među vama, da ne izginete pred neprijateljima svojim.
I ja vam rekoh; ali ne poslušaste, nego se oprijeste zapovijesti Gospodnjoj, i navaliste na goru.
