Dodijao je duši mojoj život moj; pustiću od sebe tužnjavu svoju, govoriću u jadu duše svoje.
Reći ću Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
Je li ti milo da činiš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnički obasjavaš?
Jesu li u tebe oči tjelesne? vidiš li kao što vidi čovjek? 1.Sam. 16, 7. Luka 16, 15. Otkr. 1, 14.
Jesu li dani tvoji kao dani čovječji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke. Jov 13, 18. Jov 33, 9.
Tvoje su me ruke stvorile i načinile, i ti me otsvuda potireš. Psal. 119, 73. Isa. 43, 7.
Opomeni se da si me kao od kala načinio, i opet ćeš me u prah obratiti. 1.Moj. 2, 7. Isa. 45, 9.
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me? Psal. 139, 14.
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
Životom i milošću darivao si me; i staranje tvoje čuvalo je duh moj.
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega. Naum 1, 3.
Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videći muku svoju. 2.Moj. 3, 7. Jov 9, 12. Psal. 9, 17. Psal. 25, 18. Isa. 3, 11. Plač. 1, 20. Mal. 3, 18.
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet činiš čudesa na meni. Isa. 38, 13. Plač. 3, 10.
Ponavljaš svjedočanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.Psal. 55, 19.
Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje! Jov 3, 11. Jov 23, 17.
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim, Jov 7, 16. Jov 7, 19. Psal. 39, 13.
Prije nego otidem odakle se neću vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni, Jov 3, 5. Psal. 23, 4. Psal. 88, 12.
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.