I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju.
Mat. 28, 18.Otkr. 10, 8.
I povika glasom velikijem, kao lav kad riče; i kad on povika, govoriše sedam gromova glasove svoje.Jezek. 10, 5.Otkr. 8, 5.
I kad govoriše sedam gromova glasove svoje, šćadijah da pišem; i čuh glas s neba koji mi govori: zapečati šta govoriše sedam gromova, i ovo ne piši.
Isa. 29, 11.Dan. 8, 26.
I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu,
Dan. 12, 7.
I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena već neće biti;
Jer. 10, 10.Dan. 12, 7.Otkr. 4, 9.Otkr. 16, 17.
Nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima.Dan. 8, 19.Otkr. 11, 15.
I glas koji čuh s neba, opet progovori sa mnom i reče: idi i uzmi knjižicu otvorenu iz ruke onoga anđela što stoji na moru i na zemlji.
I otidoh k anđelu, i rekoh mu: daj mi knjižicu. I reče mi: uzmi i izjedi je; i grka će biti u trbuhu tvojemu, ali u ustima biće ti slatka kao med.
Jer. 15, 16.Jezek. 2, 8.
I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i izjedoh je; i bješe u ustima mojima kao med slatka, a kad je izjedoh, bijaše grka u trbuhu mojemu.
I reče mi: valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima.