Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. Isa. 12, 4.
Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva čudesa njegova.
Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.
Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. Psal. 27, 8.
Pamtite čudesa njegova koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 5.Moj. 8, 2.
Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.
On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. Isa. 26, 9.
Pamti uvijek zavjet svoj, riječ, koju je dao na tisuću koljena,Luka 1, 72.
Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. 1.Moj. 17, 2. 1.Moj. 22, 16. 1.Moj. 26, 3. Psal. 111, 5. Dan. 9, 4. Luka 1, 73. Jevr. 6, 17.
To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vječni,
Govoreći: tebi ću dati zemlju Hanansku u našljedni dio. 1.Moj. 15, 18.
Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. 1.Moj. 17, 8. 1.Moj. 34, 30. 5.Moj. 7, 7. Prič. 14, 28. Jevr. 11, 9.
Iđahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.
Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: 1.Moj. 12, 17. 1.Moj. 35, 5.
"Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne činite zla."
I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. 1.Moj. 41, 54. 3.Moj. 26, 26. 2.Car. 8, 1. Jezek. 38, 21.
Posla pred njima čovjeka; u roblje prodan bi Josif. 1.Moj. 37, 28. 1.Moj. 45, 5.
Okovima stegoše noge njegove, gvožđe tištaše dušu njegovu, 1.Moj. 40, 15.
Dok se steče riječ njegova, i riječ Gospodnja proslavi ga.
Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga.
Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše.1.Moj. 41, 44.
Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. 1.Moj. 41, 44.
Tada dođe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. 1.Moj. 46, 6.
I namnoži Bog narod svoj i učini ga jačega od neprijatelja njegovijeh. 2.Moj. 1, 7. 2.Moj. 1, 9. 5.Moj. 26, 5. Dela. 7, 17.
Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i činiše lukavstvo slugama njegovijem.
Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. 2.Moj. 3, 10. 4.Moj. 16, 5.
Pokazaše među njima čudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.
Pusti mrak i zamrači, i ne protiviše se riječi njegovoj. Psal. 99, 7.
Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. Psal. 78, 44.
Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh. 2.Moj. 8, 3.
Reče, i dođoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem.
Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu.
I pobi čokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem. 2.Moj. 9, 25.
Reče, i dođoše skakavci i gusjenice nebrojene;
I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu.
I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. 1.Moj. 49, 3. 2.Moj. 11, 5.
Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem.
Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. 2.Moj. 12, 32.
Razastrije im oblak za pokrivač, i oganj da svijetli noću. 2.Moj. 13, 21. Nem. 9, 12.
Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. 2.Moj. 16, 12.
Otvori kamen i proteče voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. 2.Moj. 17, 6. Nem. 9, 15. Isa. 48, 21. 1.Kor. 10, 4.
Jer se opominjaše svete riječi svoje k Avramu, sluzi svojemu. 1.Moj. 15, 14.
I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju.
I dade im zemlju naroda i trud tuđinaca u našljedstvo. 5.Moj. 6, 10. Isu. 13, 7.
Da bi čuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja. 5.Moj. 4, 1.