Od onijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevijem: ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer će zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomun ljubeći ih.2.Moj. 34, 16.
I kad ostarje Solomun, žene zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida oca njegova.
5.Moj. 17, 17.Isu. 23, 13.Nem. 13, 26.
I Solomun hođaše za Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Melhomom, gadom Amonskim.
Sud. 2, 13.2.Car. 23, 13.
I činjaše Solomun što bješe zlo pred Gospodom, i ne hođaše sasvijem za Gospodom kao David otac njegov.
Tako učini svijem ženama tuđinkama, te kađahu i prinošahu žrtve svojim bogovima.
A Gospod se razgnjevi na Solomuna što se odvrati srce njegovo od Gospoda Boga Izrailjeva, koji mu se bješe javio dva puta.
5.Moj. 7, 3.1.Car. 3, 5.Psal. 90, 7.
I bješe mu zapovjedio da ne ide za drugim bogovima, a on ne održa što mu Gospod zapovjedi.
1.Car. 6, 12.2.Dnev. 7, 17.
I reče Gospod Solomunu: što se to nađe na tebi, i nijesi držao zavjeta mojega ni uredaba mojih, koje sam ti zapovjedio, zato ću otrgnuti od tebe carstvo i daću ga sluzi tvojemu.
1.Car. 12, 15.2.Car. 17, 15.2.Car. 17, 20.
Ali za tvojega vijeka neću to učiniti radi Davida oca tvojega; nego ću ga otrgnuti iz ruku sina tvojega,
Jer Joav osta ondje šest mjeseca sa svijem Izrailjem dokle ne pobi sve muškinje u Idumeji.
Tada uteče Adad s nekoliko Idumejaca sluga oca svojega, i otide u Misir; a Adad bješe tada dijete.
I otišavši iz Madijama dođoše u Faran; i uzevši sa sobom ljudi iz Farana dođoše u Misir k Faraonu caru Misirskom, koji mu dade kuću i odredi mu hranu, a dade mu i zemlje.
I Adad nađe veliku milost u Faraona, te ga oženi sestrom žene svoje, sestrom carice Tahpenese.
Jezek. 30, 18.
I sestra Tahpenesina rodi mu sina Genuvata, kojega othrani Tahpenesa u dvoru Faraonovu, i bješe Genuvat u dvoru Faraonovu među sinovima Faraonovijem.
A kad Adad ču u Misiru da je David počinuo kod otaca svojih i da je umro Joav vojvoda, reče Adad Faraonu: pusti me da idem u svoju zemlju.
1.Car. 2, 10.1.Car. 2, 34.
A Faraon mu reče: a šta ti je malo kod mene, te hoćeš da ideš u svoju zemlju? A on reče: ništa; ali me pusti.
Podiže mu Bog još jednoga protivnika, Rezona sina Elijadina, koji bješe pobjegao od gospodara svojega Adadezera cara Sovskoga.2.Sam. 8, 3.
I skupiv k sebi ljude posta starješina od čete kad ih David ubijaše; potom otišavši u Damask ostaše ondje i obladaše Damaskom.
2.Sam. 10, 8.2.Sam. 10, 18.
I bješe protivnik Izrailjev svega vijeka Solomunova, i to osim zla koje činjaše Adad; i mržaše na Izrailja carujući u Siriji.
2.Dnev. 15, 2.
I Jerovoam sin Navatov Efraćanin iz Saride, čija mati bješe po imenu Seruja žena udovica, sluga Solomunov, podiže se na cara.
2.Sam. 20, 21.1.Car. 12, 2.2.Dnev. 13, 6.
A ovo bi uzrok zašto se podiže na cara: Solomun građaše Milon i zaziđivaše prolom grada Davida oca svojega;
1.Car. 9, 24.
A Jerovoam bijaše krjepak i hrabar; zato videći Solomun mladića da nastaje za poslom postavi ga nad svijem dancima doma Josifova.1.Moj. 47, 6.Prič. 12, 24.
Pa u to vrijeme kad Jerovoam otide iz Jerusalima, nađe ga na putu Ahija Silomljanin prorok imajući na sebi novu haljinu, i bijahu njih dvojica sami u polju.
Isu. 18, 1.1.Car. 12, 13.1.Car. 14, 2.
I reče Jerovoamu: uzmi deset komada; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo istrgnuću carstvo iz ruke Solomunove, i daću tebi deset plemena.
1.Car. 12, 1.1.Car. 12, 16.1.Car. 14, 8.
Samo će jedno pleme ostati njemu radi sluge mojega Davida i radi grada Jerusalima, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevih.
Jer ostaviše mene i pokloniše se Astaroti boginji Sidonskoj i Hemosu bogu Moavskom i Melhomu bogu sinova Amonovijeh, i ne hodiše putovima mojim čineći što je pravo preda mnom, uredbe moje i zakone moje, kao David otac njegov.4.Moj. 21, 29.Sud. 2, 13.Jer. 48, 7.Jer. 48, 13.Dela. 7, 43.
Ali neću uzeti carstva iz ruku njegovijeh, nego ću ga ostaviti neka vlada dokle je god živ Davida radi sluge svojega, kojega izabrah, koji je držao zapovijesti moje i uredbe moje.
Psal. 89, 19.
Nego ću uzeti carstvo iz ruku sina njegova, i daću tebi od njega deset plemena.
Tebe ću dakle uzeti da caruješ nad svijem što ti duša želi, i bićeš car nad Izrailjem.
I ako uzaslušaš sve što ti zapovjedim, i uzideš mojim putovima i uščiniš što je pravo preda mnom, držeći uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je činio David sluga moj, biću s tobom i sazidaću ti tvrd dom, kao što sam sazidao Davidu, i daću ti Izrailja.5.Moj. 31, 8.Isu. 1, 5.1.Dnev. 17, 10.1.Dnev. 17, 24.
I mučiću sjeme Davidovo za to, ali ne svagda.
Zato tražaše Solomun da ubije Jerovoama; ali se Jerovoam podiže i pobježe u Misir k Sisaku caru Misirskom, i bi u Misiru dok ne umrije Solomun.2.Dnev. 12, 2.
A ostala djela Solomunova i što je god činio, i mudrost njegova, nije li to zapisano u knjizi djela Solomunovijeh?
2.Dnev. 9, 29.
A carova Solomun u Jerusalimu nad svijem Izrailjem četrdeset godina.
I počinu Solomun kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davida oca svojega; a Rovoam sin njegov zacari se na njegovo mjesto.
Mat. 1, 7.
