Zato neću više žaliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod, nego ću evo predati jednoga drugome u ruke i u ruke caru njihovu, i oni će potrti zemlju a ja je neću izbaviti iz ruku njihovijeh.
I pasoh ovce klanice, nevoljne od stada, i uzev dva štapa nazvah jedan blagost, a drugi nazvah sveza, i pasoh stado.
Sof. 3, 12.Zah. 11, 10.Mat. 11, 5.
I pogubih tri pastira za mjesec dana, jer se duša moja ljućaše na njih, i duša njihova mržaše na me.
Os. 5, 7.
I rekoh: neću vas više pasti; koja pogine neka pogine, i koja propadne neka propadne, i koje ostanu neka jedu meso jedna drugoj.
Jer. 15, 2.
I uzeh svoj štap, blagost, i slomih ga da ukinem zavjet svoj koji učinih sa svijem narodima.
I ukide se onoga dana, i nevoljni od stada, koji gledahu na me, poznaše doista da bješe riječ Gospodnja.
I rekoh im: ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije, nemojte; i izmjeriše mi platu, trideset srebrnika.
2.Moj. 21, 32.Mat. 26, 15.Mat. 27, 9.
I reče mi Gospod: baci lončaru tu časnu cijenu kojom me precijeniše. I uzev trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lončaru.
Mat. 27, 9.
Potom slomih drugi štap svoj, svezu, da ukinem bratstvo između Jude i Izrailja.
I Gospod mi reče: uzmi jošte opravu bezumna pastira.
Jezek. 34, 2.
Jer evo ja ću podignuti pastira u zemlji, koji neće obilaziti one koja gine, neće tražiti nejake, niti će liječiti ranjene, niti će nositi sustale, nego će jesti meso od pretilijeh, i papke će im kidati.
Teško pastiru nikakom, koji ostavlja stado! Mač mu je nad mišicom i nad desnijem okom; mišica će mu usahnuti i desno će mu oko potamnjeti.
Jer. 23, 1.Mih. 3, 6.Jovan 10, 12.