Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. Luka 10, 38. Jovan 12, 1.
(A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) Mat. 26, 7. Mar. 14, 3. Luka 7, 37.
Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. Dela. 9, 38.
A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. Jovan 9, 3. Fil. 1, 11. 1.Pet. 4, 11. 1.Pet. 4, 14.
A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. Jovan 10, 40.
A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju.
Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo? Jovan 7, 1. Jovan 10, 31.
Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; Psal. 97, 11. Prič. 4, 18. Jovan 9, 4.
A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu. Jov 38, 15. Psal. 27, 2. Prič. 4, 18. Jer. 13, 16. Jovan 12, 35. 1.Jov. 2, 11.
Ovo kaza, i potom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.5.Moj. 31, 16. Dan. 12, 2. Mat. 9, 24. Mar. 5, 39. Dela. 7, 60.
Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. Jovan 20, 24.
A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
(A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) Mat. 21, 18.
I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija sjeđaše doma.
Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog. Mar. 9, 23. Jovan 9, 31. Jevr. 11, 17.
Isus joj reče: brat će tvoj ustati. Dan. 12, 2. Fil. 3, 21. 1.Sol. 4, 14.
Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. Luka 14, 14. Jovan 5, 29. Jovan 6, 39.
A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće. Psal. 36, 9. Jovan 1, 4. Jovan 3, 36. Jovan 5, 21. Jovan 6, 35. Jovan 11, 23. Dela. 3, 15. Rim. 5, 17. Rim. 8, 2. 1.Kor. 15, 24. Kol. 3, 4. 1.Jov. 1, 1. 1.Jov. 5, 10.
I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet. Mal. 3, 1. Mat. 11, 3. Luka 7, 19. Jovan 4, 42. 1.Tim. 1, 15.
I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te. Jovan 13, 13.
A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu.
Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
Udariše suze Isusu. Isa. 53, 3. Luka 19, 41. Rim. 12, 15. Jevr. 4, 15.
Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre? Jovan 9, 6.
A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. Mar. 16, 3.
Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro. Mar. 16, 3.
Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.
A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. Jovan 12, 30.
I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje. 5.Moj. 32, 39. 1.Sam. 2, 6. Psal. 33, 9. Luka 7, 14. Jovan 12, 17. Dela. 3, 15. Rim. 4, 17.
I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide. Jovan 12, 1. Jovan 12, 9. Jovan 20, 7.
Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga. Jovan 2, 23. Jovan 12, 11.
A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus. Luka 16, 31.
Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj čini mnoga čudesa.Psal. 2, 2. Mat. 26, 3. Mar. 14, 1. Luka 22, 2. Jovan 12, 19. Dela. 4, 16.
Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. Dan. 9, 26. Zah. 13, 7. Mat. 21, 40. Jovan 12, 19.
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa; Luka 3, 2. Jovan 18, 14. Dela. 4, 6.
I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. Jovan 18, 14.
A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. Isa. 49, 6. Jovan 10, 16. Dela. 13, 47. Gal. 3, 28. Ef. 3, 6. 1.Pet. 5, 9. 1.Jov. 2, 2.
Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima. 2.Dnev. 13, 19. Jovan 4, 1. Jovan 4, 3. Jovan 12, 36.
A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste. 2.Moj. 19, 10. 4.Moj. 9, 6. 1.Sam. 16, 5. Jov 1, 5. Jovan 2, 13. Dela. 24, 18.
Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? Psal. 2, 1. Jovan 7, 11.
A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.