Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom;
Mat. 26, 6.Mar. 14, 3.
A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.
Pesma 1, 12.Luka 10, 38.Jovan 11, 2.
Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:
Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?
Mar. 14, 4.
Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše.
Luka 18, 34.Jovan 7, 39.Jovan 14, 26.
A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.
Zato ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo.
A fariseji govorahu među sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.
Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
Luka 16, 8.Ef. 5, 8.1.Sol. 5, 5.
Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?
Isa. 53, 1.Rim. 10, 16.
Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija:
Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
Isa. 6, 9.Mat. 13, 14.Rim. 9, 18.
Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.
Jovan 3, 19.
I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.
Jovan 3, 17.Jovan 5, 45.
Koji se odriče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan;5.Moj. 18, 19.Mar. 16, 16.Luka 10, 16.
Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti.
Jovan 8, 38.
I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac.
