Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevač ne sluša ukora. 1.Sam. 2, 25. Prič. 9, 7.
Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. Prič. 4, 17.
Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. Psal. 39, 1. Prič. 18, 21.
Željna je duša ljenivčeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiće se.
Na lažnu riječ mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. Rim. 12, 9. Kol. 3, 9.
Pravda čuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. Prič. 11, 3.
Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
Otkup je za život čovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
Vidjelo pravedničko svijetli se, a žižak bezbožnički ugasiće se.
Od oholosti biva samo svađa, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
Blago koje se taštinom teče umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. Prič. 20, 21.
Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. Prič. 13, 19.
Ko prezire riječ sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiće mu se. 2.Dnev. 36, 16.
Nauka je mudroga izvor životni da se sačuva prugala smrtnijeh. 2.Sam. 22, 6. Psal. 18, 5. Psal. 116, 3. Prič. 15, 24. Prič. 16, 22.
Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonički hrapav. 1.Dnev. 21, 13.
Svaki pametan čovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. Prič. 12, 23.
Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
Siromaštvo i sramota doći će na onoga koji odbacuje nastavu; a ko čuva karanje, proslaviće se. Prič. 15, 5.
Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. Prič. 13, 12.
Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.1.Car. 22, 32. 2.Dnev. 10, 8. 2.Dnev. 18, 31.
Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraća dobro. Psal. 32, 10.
Dobar čovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku. Jezd. 9, 12. Jov 27, 18. Prop. 2, 26.
Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. Prič. 12, 11.
Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. Prič. 19, 18. Prič. 22, 15.
Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.