Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
Zah. 7, 11.Jevr. 5, 11.
Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
Jevr. 11, 13.1.Pet. 1, 10.
A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
Drugu priču kaza im govoreći: carstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
Luka 10, 19.1.Pet. 5, 8.
A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
A on reče im: neprijatelj čovjek to učini. A sluge rekoše mu: hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
A on reče: ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.
Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.
Isa. 17, 5.Mat. 3, 12.Mat. 24, 31.1.Sol. 4, 17.2.Sol. 2, 1.
Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama.
Jezek. 31, 6.
Drugu priču kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.
Luka 13, 20.
Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priče ništa ne govoraše im:
Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.
Prič. 2, 4.Isa. 55, 1.Fil. 3, 7.Otkr. 3, 18.
Još je carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera,
Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
Prič. 2, 4.Prič. 8, 10.
Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe;
Jezek. 47, 10.Mat. 22, 10.
Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje.
Tako će biti na pošljetku vijeka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednijeh.
I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
Reče im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode.
Dela. 8, 30.
A on im reče: zato je svaki književnik koji se naučio carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro.
Pesma 7, 13.
