Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava. Ruta 4, 11. Prič. 24, 3.
Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. Jov 12, 4.
U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova. Prič. 12, 6.
Gdje nema volova, čiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.
Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. 2.Moj. 20, 16. Prič. 12, 17.
Potsmjevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći. Prič. 8, 9. Prič. 17, 24.
Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš čuti pametne riječi. Prič. 15, 7.
Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. Luka 12, 20. 1.Kor. 3, 19.
Bezumnima je šala grijeh, a među pravednima je dobra volja. Prič. 1, 22.
Srce svačije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. 2.Dnev. 6, 29.
Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće. Jov 8, 15. Prič. 3, 33.
Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. Prič. 16, 25. Rim. 6, 21.
I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. Prop. 2, 2.
Putova svojih nasitiće se ko je izopačena srca, ali ga se kloni čovjek dobar. Prič. 12, 14. 2.Kor. 1, 12. Gal. 6, 4. Fil. 4, 7.
Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. Dela. 8, 10.
Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.Prič. 22, 3.
Nagao čovjek čini bezumlje, a pakostan je čovjek mrzak.
Ludi našljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem.
Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. 1.Moj. 43, 28. Prič. 11, 29.
Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. Jov 42, 11. Prič. 19, 7.
Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. Psal. 41, 1. Prič. 21, 10.
Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro.
U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. Jer. 38, 8.
U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utočište. 2.Kor. 5, 6.
Strah je Gospodnji izvor životu da se čovjek sačuva od prugala smrtnijeh. Prič. 13, 14.
U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 2.Sam. 19, 7.
Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. Prič. 15, 18. Mat. 11, 29. 1.Kor. 13, 4. Jak. 1, 19.
Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. Jov 5, 2. Psal. 112, 10. Prič. 12, 4. Dela. 7, 9. Rim. 3, 29. Jak. 4, 5.
Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. Jov 31, 15. Prič. 17, 5. Prič. 22, 2. Prop. 5, 8. Mat. 25, 40. 1.Jov. 3, 17.
Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. Jov 13, 15. Psal. 23, 4. 2.Kor. 1, 9. 2.Tim. 4, 18.
Mudrost počiva u srcu razumna čovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. Prič. 2, 10.
Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se. Prič. 16, 13. Mat. 24, 45. Mat. 24, 47.