A Elifas Temanac odgovori i reče:
Hoće li mudar čovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istočnijem,
Prepirući se govorom koji ne pomaže i riječima koje nijesu ni na što?
A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
Osuđuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoče na te. 1.Car. 20, 40. Jov 32, 3.
Jesi li se ti prvi čovjek rodio? ili si prije humova sazdan? Jov 38, 21. Prič. 8, 25.
Jesi li tajnu Božiju čuo i pokupio u sebe mudrost? Mat. 11, 25. Rim. 11, 34. 1.Kor. 2, 11.
Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas? Jov 13, 2.
I sijedijeh i starijeh ljudi ima među nama, starijih od oca tvojega.5.Moj. 32, 7. Jov 8, 8. Prič. 16, 31.
Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?
Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oči tvoje, Prič. 6, 13.
Te obraćaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take riječi?
Šta je čovjek, da bi bio čist, i rođeni od žene, da bi bio prav? Jov 14, 4. Psal. 14, 3. Prič. 20, 9. Prop. 7, 20. Rim. 7, 18. Ef. 2, 2.
Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem; Jov 4, 18. Jov 25, 5.
Akamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu? Jov 34, 7. Psal. 14, 3. Prič. 19, 28.
Ja ću ti kazati, poslušaj me, i pripovjediću ti što sam vidio,
Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,1.Moj. 18, 19.
Kojima samijem dana bi zemlja, i tuđin ne prođe kroz nju. Joil 3, 17.
Bezbožnik se muči svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno. Psal. 90, 12.
Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj. 2.Car. 7, 6. 1.Sol. 5, 3.
Ne vjeruje da će se vratiti iz tame, otsvuda priviđa mač.
Tumara za hljebom govoreći: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. Jov 18, 12. Psal. 59, 15.
Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemogućemu se opro. Mal. 3, 13.
Trči ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. Psal. 17, 10.
I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kućama pustijem, obraćenijem u gomilu kamenja.
Neće se obratiti niti će ostati blago njegovo, i neće se raširiti po zemlji dobro njegovo.
Neće izaći iz mraka, ogranke njegove osušiće plamen, odnijeće ga duh usta njegovijeh. Jov 4, 9. Isa. 11, 4. Otkr. 19, 15.
Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer će mu taština biti plata. Psal. 62, 10. Isa. 59, 4.
Prije svojega vremena svršiće se, i grana njegova neće zelenjeti. Jov 22, 16. Psal. 55, 23.
Otkinuće se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.
Jer će opustjeti zbor licemjerski, i oganj će spaliti šatore onijeh koji primaju poklone. Isa. 33, 14.
Začinju nevolju i rađaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru. Psal. 7, 14. Isa. 59, 4.