Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći: Mar. 7, 1.
Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. Mar. 7, 5. Gal. 1, 14. Kol. 2, 8. 1.Pet. 1, 18.
A on odgovarajući reče im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?
Jer Bog zapovijeda govoreći: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smrću da umre. 2.Moj. 20, 12. 2.Moj. 21, 17. 3.Moj. 19, 3. 3.Moj. 20, 9. 5.Moj. 5, 16. 5.Moj. 27, 16. Prič. 23, 22. Prič. 30, 17. Ef. 6, 2.
A vi kažete: ako koji reče ocu ili materi: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći; Mar. 7, 11.
Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za običaje svoje. 2.Pet. 3, 16.
Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći: Mar. 7, 6.
Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. Isa. 29, 13. Jezek. 33, 31.
No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima. Isa. 29, 13. Mat. 23, 16. Kol. 2, 18. 1.Tim. 1, 6. Tit. 1, 14.
I dozvavši ljude, reče im: slušajte i razumijte. Mar. 7, 14.
Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka. Dela. 10, 15. Rim. 14, 14. 1.Tim. 4, 4. Tit. 1, 15.
Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji čuvši tu riječ sablazniše se?
A on odgovarajući reče: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se. Jovan 15, 2. 1.Kor. 3, 12.
Ostavite ih: oni su slijepi vođi slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba će u jamu pasti. Isa. 9, 16. Jer. 27, 15. Os. 4, 4. Os. 4, 14. Os. 4, 17. Mal. 2, 8. Mat. 23, 16. Luka 6, 39.
A Petar odgovarajući reče mu: kaži nam priču ovu. Mar. 7, 17.
A Isus reče: eda li ste i vi još nerazumni? Mat. 16, 9. Mar. 7, 18.
Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje? 1.Kor. 6, 13.
A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka.Prič. 4, 24. Prič. 6, 12. Prič. 16, 23. Mat. 12, 34. Jak. 3, 6.
Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga. 1.Moj. 6, 5. Prič. 6, 14. Jer. 17, 9. Mar. 7, 21.
I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.
I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske. Mar. 7, 24.
I gle, žena Hananejka iziđe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreći: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kćer vrlo muči đavo.
A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: otpusti je, kako viče za nama. 2.Car. 4, 27.
A on odgovarajući reče: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. Isa. 53, 6. Mat. 10, 5. Dela. 3, 25. Dela. 13, 46.
A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode pomozi mi!
A on odgovarajući reče: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. Isa. 56, 10. Mat. 7, 6. Ef. 2, 12. Fil. 3, 2. Otkr. 22, 15.
A ona reče: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
Tada odgovori Isus, i reče joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njezina od onoga časa.
I otišavši Isus odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. Mat. 4, 18. Mar. 1, 16. Mar. 7, 31. Luka 5, 1. Luka 5, 4. Jovan 1, 43. Jovan 6, 1.
I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih, Isa. 35, 5. Mat. 11, 5. Luka 7, 22.
Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
A Isus dozvavši učenike svoje reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. Psal. 86, 15. Psal. 103, 13. Psal. 111, 4. Mar. 1, 41. Mar. 8, 1. Jevr. 2, 17. Jevr. 4, 15. Jevr. 5, 2.
I rekoše mu učenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? 4.Moj. 11, 21. 2.Car. 4, 43.
I reče im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice. Mar. 8, 5.
I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojijem, a učenici narodu. 5.Moj. 8, 10. 1.Sam. 9, 13. Mat. 14, 19. Luka 22, 19.
I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punijeh. Psal. 103, 1. Psal. 103, 5. Psal. 104, 28. Psal. 136, 25. Psal. 145, 15. Psal. 147, 9.
A onijeh što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece. Mat. 16, 10.
I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline Magdalske. Mar. 8, 9. Mar. 8, 10.