Čovjek sprema srce, ali je od Gospoda što će jezik govoriti.Mat. 10, 19.
Čovjeku se svi putovi njegovi čine čisti, ali Gospod ispituje duhove.1.Sam. 16, 7. Dan. 5, 27.
Ostavi na Gospoda djela svoja, i biće tvrde namjere tvoje. Jov 22, 28.
Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 2.Moj. 9, 16. Jov 21, 30. Isa. 43, 7. Rim. 9, 17. Rim. 9, 22. Rim. 11, 36.
Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć.
Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovjek oda zla. Dan. 4, 27. Luka 11, 41.
Kad su čiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 1.Moj. 39, 21. Isu. 24, 10. Jest. 9, 3. Jer. 39, 12. Jer. 42, 12. Dan. 1, 9. Dela. 27, 43. Kol. 1, 10.
Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom.
Srce čovječije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. Prič. 20, 24. Jer. 10, 23.
Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neće pogriješiti usta njegova. Prič. 20, 8.
Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo. 3.Moj. 19, 36.
Gadno je carevima činiti nepravdu, jer se pravdom utvrđuje prijesto.
Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo.
Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar čovjek ublažiće ga.
U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem.
Koliko je bolje teći mudrost nego zlato! i teći razum koliko je ljepše nego srebro! Prič. 4, 5.
Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; čuva dušu svoju ko pazi na put svoj. Prič. 4, 24. Isa. 35, 8. Dela. 24, 16.
Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.
Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima.
Ko pazi na riječ, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. Isa. 30, 18.
Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.
Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. Prič. 13, 14.
Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. Mat. 12, 34.
Ljubazne su riječi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. Prič. 24, 26.
Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.
Čovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.
Opak čovjek zameće svađu, i opadač rastavlja glavne prijatelje.
Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; Avak. 2, 15.
Namiguje očima, kad misli naopako; kad miče usnama, čini zlo.
Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.
Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.
Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi. 3.Moj. 16, 9. Jezek. 21, 26.