Ali car Asirski opazi da Osija hoće da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu.
Os. 12, 2.
I car Asirski prođe svu zemlju i dođe na Samariju, i bi je tri godine.2.Car. 18, 9.
A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova,
I tajno činiše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh.
5.Moj. 13, 6.2.Car. 18, 8.Jezek. 8, 12.
I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreći: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima.1.Sam. 9, 9.Isa. 1, 16.Jer. 18, 11.
Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu.
5.Moj. 31, 27.Prič. 29, 1.
I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on činio, i ne otstupiše od njih;
Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana.
1.Car. 14, 16.Jer. 7, 15.
Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem.
2.Car. 18, 34.Jezd. 4, 2.
A kad počeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu.
3.Moj. 26, 22.Ef. 2, 12.
Zato rekoše caru Asirskom govoreći: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje.
Tada zapovjedi car Asirski i reče: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uči zakonu Boga one zemlje.
Sud. 17, 13.
I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, dođe i nastani se u Vetilju, i učaše ih kako će se bojati Gospoda.
Ali načiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuće visina, koje bijahu načinili Samarijani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu.
Jer Vavilonjani načiniše Sokot-Venotu, a Hućani načiniše Nergala, a Emaćani načiniše Asima;
I Avljani načiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim.
3.Moj. 18, 21.5.Moj. 12, 31.
Ali se bojahu Gospoda, i postaviše između sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina;
1.Car. 12, 31.
I do današnjega dana rade po starijem običajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i običajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj;
1.Moj. 32, 28.
S kojima učini Gospod zavjet i zapovjedi im i reče: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava;
2.Moj. 20, 5.Sud. 6, 10.
Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve;
2.Moj. 6, 6.5.Moj. 10, 20.Otkr. 15, 4.
I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujući ih vazda, i ne bojte se drugih bogova.
5.Moj. 5, 32.
I ne zaboravljajte zavjeta koji je učinio s vama, i ne bojte se drugih bogova.
5.Moj. 4, 23.
Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on će vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših.
Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom običaju.
