Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. Psal. 88, 3.
Kod mene su rugači, i oko moje provodi noći u jadu koji mi zadaju. 1.Sam. 13, 6.
Daj mi ko će jamčiti kod tebe; ko je taj koji će se rukovati sa mnom? Psal. 119, 122. Prič. 6, 1.
Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih nećeš uzvisiti.
Ko laska prijateljima, njegovijem će sinovima oči posahnuti. Jov 11, 20.
Učinio je od mene priču narodima, i postao sam bubnjanje među njima. 1.Car. 9, 7. Jov 30, 9.
Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. Plač. 5, 17.
Začudiće se tome pravi, i bezazleni će ustati na licemjere.
Ali će se pravednik držati svojega puta, i ko je čistijeh ruku većma će ojačati. Psal. 24, 4. Prič. 4, 18.
A vi vratite se svikoliki i hodite; neću naći mudra među vama. Jov 6, 29.
Dani moji prođoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. Jov 7, 6. Isa. 38, 10.
Od noći načiniše dan, i svjetlost je blizu mraka.
Da bih se nadao, grob će mi biti kuća; u tami ću prostrijeti postelju sebi.
Grobu vičem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja.
I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko će vidjeti?
U grob će sići, počinuće sa mnom u grobu. Jov 3, 17. Psal. 88, 4. 2.Kor. 1, 9.