I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
1.Kor. 16, 19.2.Tim. 4, 19.
I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer bijahu ćilimarskog zanata.
1.Kor. 4, 12.1.Sol. 2, 9.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke.
I dođe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uđe u zbornicu, i prepiraše se s Jevrejima.
Dela. 20, 18.
A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htjede,
Nego se oprosti s njima govoreći: valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiću se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu.
Mat. 26, 39.Dela. 19, 21.1.Kor. 4, 19.Jevr. 6, 3.
I došavši u Ćesariju, iziđe i pozdravi se s crkvom, i siđe u Antiohiju.
Ovaj bješe upućen na put Gospodnji, i goreći duhom, govoraše i učaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo.
Dela. 19, 3.Rim. 12, 11.
I ovaj poče slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga čuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji.
A kad on šćaše da prijeđe u Ahaju, poslaše braća naprijed i pisaše učenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaću;
Jovan 1, 12.1.Kor. 3, 6.2.Kor. 3, 1.