Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piće, i srcem svojim upravljajući mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da čine pod nebom dok su živi.
Prop. 1, 17.Isa. 22, 13.Amos 6, 3.1.Pet. 4, 3.
Velika djela učinih: sazidah sebi kuće, nasadih sebi vinograde;
Načinih sebi vrtove i voćnjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh;
Načinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta;
Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga rođenijeh u kući mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu;
Također nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevača i pjevačica i milina ljudskih, i sprava muzičkih svakojakih.
1.Car. 9, 28.
I tako postah veći i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom.
Prop. 1, 16.
I što god željahu oči moje, ne branjah im niti ukraćivah srcu svojemu kakoga veselja, nego se srce moje veseljaše sa svakoga truda mojega, i to mi bijaše dio od svakoga truda mojega.
Prop. 3, 22.Prop. 9, 6.
A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem.
Tada se obratih da vidim mudrost i ludost i bezumlje, jer šta bi činio čovjek koji bi nastao poslije cara? što je već učinjeno.
Prop. 1, 9.Prop. 1, 17.
I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od mraka.
Zato rekoh u srcu svom: meni će biti kao bezumniku što biva; šta će mi dakle pomoći što sam mudar? I rekoh u srcu svom: i to je taština.
Jer se neće spominjati mudarac kao ni bezumnik dovijeka; jer što sada jest, sve se zaboravlja poslije, i mudarac umire kao i bezumnik.Prop. 1, 11.
Zato mi omrze život, jer mi nije milo što biva pod suncem, jer je sve taština i muka duhu.
I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer ću ga ostaviti čovjeku koji će nastati nakon mene.
Psal. 49, 10.Prop. 2, 21.
I ko zna hoće li biti mudar ili lud? i opet će biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je taština.
1.Sam. 8, 3.1.Car. 12, 13.1.Tim. 6, 10.
Zato dođoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kojega se trudih pod suncem.
Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo.
Jer šta ima čovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem?
Prop. 1, 3.
Jer su svi dani njegovi muka a poslovi njegovi briga; ni noću se ne odmara srce njegovo. I to je taština.
Jov 5, 7.
Nije li dakle dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije.
Prop. 3, 13.
Jer ko je jeo i uživao više nego ja?
Jer čovjeku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grješniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu.
Jov 27, 18.Prič. 13, 22.
