Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iđaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije.
Isa. 40, 6.Jezek. 16, 8.Jezek. 16, 22.Os. 2, 15.Os. 9, 10.
Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeđahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod.
5.Moj. 7, 6.Jak. 1, 18.Otkr. 14, 4.
Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva.
I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio?
I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega načiniste gad.
Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem.
Mal. 2, 6.Rim. 2, 20.
Čudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod.
Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode.
Psal. 36, 9.Jer. 17, 13.Otkr. 21, 6.
Je li Izrailj rob? je li rob u kući rođen? zašto posta grabež?
Rikaše na nj lavići i dizaše glas svoj, i obratiše zemlju njegovu u pustoš; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima.
Jer. 51, 38.Zah. 11, 3.
I sinovi Nofski i Tafneski opasoše ti tjeme.
Jezek. 30, 18.
Nijesi li to sam sebi učinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te vođaše putem?
Tvoja će te zloća pokarati i tvoje će te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama.
Isa. 3, 9.Os. 5, 5.Mih. 1, 5.
Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reče: neću biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš.
2.Moj. 19, 8.
Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuđe loze?
Psal. 80, 8.Mat. 21, 33.Mar. 12, 1.
Kako možeš reći: nijesam se oskvrnio, nijesam išao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj šta si učinila, brza kamilo, koja ostavljaš znake na svojim putovima.
1.Moj. 3, 12.Prič. 30, 12.Jer. 7, 31.Rim. 3, 19.
Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duše svoje vuče u se vjetar, kad navali, ko će je vratiti? koji je traže neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.
Jov 39, 8.
Čuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliš: od toga nema ništa; ne, jer ljubim tuđe, i za njima ću ići.Isa. 57, 10.Jer. 22, 20.Plač. 1, 2.
Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako će se posramiti dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi,Jer. 48, 27.Jezek. 16, 54.
Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas.
Sud. 10, 10.2.Dnev. 29, 6.Jezek. 8, 16.
O rode! vidite riječ Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mračna zemlja? zašto govori moj narod: gospodari smo, nećemo više doći k tebi?
Mih. 6, 3.
Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja.
Psal. 106, 21.Jer. 13, 25.Os. 8, 14.
Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći što ljubiš? pa si i nevaljale žene naučio svojim putovima.
I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajući, nego je na svjema njima.
Psal. 106, 38.Jer. 19, 4.
A ti govoriš: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja ću se preti s tobom što govoriš: nijesam zgriješio.
Prič. 28, 13.
