I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. 3.Moj. 23, 15. 5.Moj. 16, 9. Mat. 16, 28. Luka 9, 27. Dela. 1, 14.
I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu; Jezek. 3, 12. Mar. 9, 1. Jovan 2, 24. Dela. 10, 43. Jevr. 4, 13. Otkr. 2, 23.
I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. Luka 24, 50. Dela. 11, 15.
I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu. Mar. 16, 17. Luka 4, 1. Jovan 14, 26. Dela. 1, 5. Dela. 6, 3. 1.Kor. 12, 10.
A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. 2.Moj. 23, 17.
A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.
I divljahu se i čuđahu se govoreći jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?
Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
Parćani, i Miđani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije, 1.Pet. 1, 1.
I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci, 2.Moj. 12, 48. Isa. 56, 6.
Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore našijem jezicima veličine Božije.
I divljahu se svi i ne mogahu se načuditi govoreći jedan drugome: šta će dakle ovo biti?
A drugi potsmijevajući se govorahu: nakitili su se vina. 1.Sam. 1, 14. Zah. 9, 15. Zah. 10, 7. 1.Kor. 2, 14. 1.Kor. 14, 23. Ef. 6, 18.
A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i čujte riječi moje.
Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;
Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: Joil 1, 1.
I biće u pošljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće utvare i starci vaši sniće snove; Isa. 44, 3. Jezek. 11, 19. Joil 2, 28. Zah. 12, 10. Jovan 7, 38. Dela. 10, 45. Dela. 21, 9.
Jer ću na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreći će. Dela. 21, 4. 1.Kor. 12, 10.
I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Joil 2, 30.
Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji. Isa. 13, 10. Jezek. 32, 7. Mat. 24, 29. Otkr. 6, 12.
I biće da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje. Rim. 10, 13.
Ljudi Izrailjci! poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Jevr. 2, 4.
Ovoga određenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; Luka 24, 44. Jovan 19, 11. Dela. 4, 28. Dela. 5, 28.
Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.Dela. 3, 15. Dela. 4, 10. Rim. 4, 24. 1.Kor. 6, 14. 2.Kor. 4, 14. Gal. 1, 1. Ef. 1, 20. Kol. 2, 12. 1.Sol. 1, 10. Jevr. 13, 20. 1.Pet. 1, 21.
Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; Psal. 16, 8.
Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadu;
Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. Psal. 16, 11. Dan. 9, 24. Luka 1, 35.
Pokazao si mi putove života: napunićeš me veselja s licem svojijem. 4.Moj. 6, 26.
Ljudi braćo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Dela. 13, 36.
Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, 2.Sam. 7, 13. Psal. 132, 11. Jer. 30, 9. Luka 1, 32. Rim. 1, 3.
Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. Psal. 16, 10.
Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci. Luka 24, 46. Dela. 1, 8. Dela. 1, 22. Dela. 3, 15.
Desnicom dakle Božijom podiže se, i obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete. Jovan 14, 26. Dela. 1, 4. Dela. 5, 31. Dela. 10, 45. Ef. 4, 8. Fil. 2, 9. Jevr. 10, 12.
Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Psal. 110, 1. Mat. 22, 44. Jovan 3, 13. Ef. 1, 21. Jevr. 1, 13.
Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste. Psal. 2, 1. Psal. 2, 6. Dela. 5, 31. 2.Sol. 1, 7.
A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta ćemo činiti, ljudi braćo? Prop. 12, 11. Jezek. 33, 5. Zah. 12, 10. Luka 3, 10. Dela. 16, 30.
A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha; Mat. 3, 2. Mat. 3, 8. Luka 24, 47. Dela. 3, 19. Dela. 8, 15. 2.Kor. 7, 10.
Jer je za vas obećanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog naš. 5.Moj. 29, 15. Joil 2, 28. Dela. 3, 25. Rim. 9, 8. Ef. 2, 13.
I drugijem mnogijem riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.
Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. Dela. 1, 15.
I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama. Jevr. 10, 25.
I uđe strah u svaku dušu; jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu. Jest. 8, 17. Mar. 16, 17. Luka 7, 16.
A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. Dela. 4, 32.
I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. Isa. 58, 7. Dela. 4, 34.
I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, Luka 24, 53. Dela. 20, 7.
Hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu. Dela. 5, 13. Rim. 8, 30. Rim. 14, 18.