Te se naseliše u njoj, i sagradiše ti u njoj svetinju za ime tvoje govoreći:
Kad nas zadesi kako zlo, mač osvetni ili pomor ili glad, staćemo pred ovijem domom i pred tobom, jer je ime tvoje u ovom domu, i vapićemo tebi u nevolji svojoj, usliši i izbavi.
2.Dnev. 6, 28.
A sad evo, sinovi Amonovi i Moavovi i oni iz gore Sira, kroz koje nijesi dao sinovima Izrailjevijem proći kad iđahu iz zemlje Misirske, nego ih obidoše i ne istrijebiše;
4.Moj. 20, 21.5.Moj. 2, 4.
A evo, oni nam vraćaju došavši da nas istjeraju iz našljedstva tvojega, koje si nam predao.
Psal. 83, 12.
A svi sinovi Judini stajahu pred Gospodom i djeca njihova, žene njihove i sinovi njihovi.
Tada siđe duh Gospodnji usred zbora na Jazila sina Zaharije sina Venaje sina Jeila sina Matanijina, Levita između sinova Asafovijeh,
4.Moj. 11, 25.2.Dnev. 15, 1.
I reče: slušajte, svi sinovi Judini i Jerusalimljani, i ti care Josafate, ovako vam veli Gospod: ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva velikoga, jer nije vaš rat nego Božji.
2.Moj. 13, 14.5.Moj. 1, 29.1.Sam. 17, 47.2.Dnev. 32, 7.
Sjutra izidite na njih; oni će poći uz brdo Zis, i naći ćete ih nakraj potoka prema pustinji Jeruilu.
Tada se Josafat savi licem k zemlji, i svi Judejci i Jerusalimljani padoše pred Gospodom, i pokloniše se Gospodu.
2.Moj. 4, 31.2.Dnev. 29, 29.
A Leviti od sinova Katovijeh i sinova Korejevijeh ustaše, te hvališe Gospoda Boga Izrailjeva glasom veoma visokim.
A ujutru ustavši rano izidoše u pustinju Tekujsku; a kad izlažahu, stade Josafat i reče: čujte me, Judejci i Jerusalimljani: vjerujte Gospodu Bogu svojemu i bićete jaki, vjerujte prorocima njegovijem i bićete srećni.
Isa. 7, 9.Isa. 26, 3.Jovan 11, 40.Rim. 8, 31.
A kad počeše pjesmu i hvalu, obrati Gospod zasjedu na sinove Amonove i sinove Moavove i na one iz gore Sira, koji izidoše na Judu, te se razbiše.
Sud. 7, 22.1.Sam. 14, 20.
Jer sinovi Amonovi i sinovi Moavovi ustaše na one iz gore Sira da ih pobiju i potru; i kad pobiše one iz gore Sira, udariše jedni na druge, te se potrše.
1.Sam. 14, 20.
A kad Juda dođe do stražare prema pustinji, i pogleda na mnoštvo, a to mrtva tjelesa leže po zemlji, i nijedan ne bješe ostao živ.
2.Moj. 14, 13.Psal. 110, 6.Isa. 37, 36.
Zato dođe Josafat sa narodom svojim da pokupe plijen; i nađoše kod njih mnogo blaga i dragocjenijeh nakita na mrtvacima, i naplijeniše da već ne mogoše nositi; tri dana kupiše plijen, jer ga bješe mnogo.Isu. 22, 8.
A četvrti dan skupiše se u dolini blagoslovnoj, jer ondje blagosloviše Gospoda; zato se prozva mjesto dolina blagoslovna do danas.
Potom okrenuše svi Judejci i Jerusalimljani i Josafat pred njima da se vrate u Jerusalim s veseljem, jer ih oveseli Gospod neprijateljima njihovijem.
Nem. 12, 43.
I dođoše u Jerusalim sa psaltirima i guslama i trubama u dom Gospodnji.
I strah Božji dođe na sva carstva zemaljska kad čuše da je Gospod vojevao na neprijatelje Izrailjeve.
2.Dnev. 17, 10.
I carovaše Josafat nad Judom; trideset i pet godina bijaše mu kad poče carovati; i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Azuva, kći Silejeva.
1.Car. 22, 41.
I hođaše putem oca svojega Ase, niti zađe s njega, čineći što je pravo pred Gospodom.
Ali visine ne biše oborene, jer još ne bješe narod upravio srca svojega k Bogu otaca svojih.
2.Dnev. 12, 14.
A ostala djela Josafatova prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi Juja sina Ananijeva, koja je stavljena u knjigu o carevima Izrailjevijem.
1.Car. 16, 1.
Potom združi se Josafat car Judin s Ohozijom carem Izrailjevijem, koji činjaše bezakonja.
A združi se s njim zato da načine lađe da idu u Tarsis; i načiniše lađe u Esion-Gaveru.
2.Dnev. 9, 21.
Tada prorokova Elijezer sin Dodavin iz Marise za Josafata govoreći: što si se združio s Ohozijom, zato Gospod razmetnu djela tvoja. I razbiše se lađe i ne mogoše ići u Tarsis.
1.Moj. 10, 4.1.Car. 10, 22.1.Car. 22, 49.2.Dnev. 9, 21.
