I reče David Joavu i knezovima narodnijem: idite, izbrojte sinove Izrailjeve od Virsaveje dori do Dana, pa mi javite da znam koliko ih ima.
Ali Joav reče: neka doda Gospod narodu svojemu koliko ga je sada još sto puta toliko; nijesu li, care gospodaru moj, svi sluge gospodaru mojemu? zašto traži to gospodar moj? zašto da bude na grijeh Izrailju?
I dade Joav broj prepisanoga naroda Davidu; i bijaše svega naroda Izrailjeva tisuća tisuća i sto tisuća ljudi koji mahahu mačem, a naroda Judina četiri stotine i sedamdeset tisuća ljudi koji mahahu mačem.
2.Sam. 24, 9.
A plemena Levijeva i Venijaminova ne izbroji s njima, jer mrska bješe Joavu zapovijest careva.
4.Moj. 1, 47.1.Dnev. 27, 24.
A ne bješe mila Bogu ta stvar; zato udari Izrailja.
A Gospod reče Gadu vidiocu Davidovu govoreći:
1.Sam. 9, 9.
Idi kaži Davidu i reci: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti učinim.
I dođe Gad k Davidu i reče mu: tako veli Gospod, biraj:
Ili glad za tri godine, ili tri mjeseca da bježiš od neprijatelja svojih i mač neprijatelja tvojih da te stiže, ili tri dana mač Gospodnji i pomor da bude u zemlji i anđeo Gospodnji da ubija po svijem krajevima Izrailjevijem. Sada dakle gledaj što ću odgovoriti onomu koji me je poslao.2.Sam. 24, 13.
A David reče Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost njegova; a ljudima da ne zapadnem u ruke.
I tako pusti Gospod pomor na Izrailja, te pade Izrailja sedamdeset tisuća ljudi.
I posla Gospod anđela u Jerusalim da ga ubija; i kad ubijaše, pogleda Gospod i sažali mu se sa zla; i reče anđelu koji ubijaše: dosta, spusti ruku svoju. A anđeo Gospodnji stajaše kod gumna Ornana Jevusejina,
1.Moj. 6, 6.2.Sam. 24, 16.Jer. 26, 18.Mat. 23, 37.
A David podiže oči svoje i vidje anđela Gospodnjega gdje stoji između zemlje i neba a u ruci mu go mač, kojim bješe zamahnuo na Jerusalim; i pade David i starješine ničice, obučeni u kostrijet.
2.Dnev. 3, 1.
I reče David Bogu: nijesam li ja zapovjedio da se izbroji narod? ja sam dakle zgriješio i zlo učinio; a te ovce šta su učinile? Gospode Bože moj, neka se ruka tvoja obrati na me i na dom oca mojega; ali ne na taj narod da ga potre.
Jona 1, 12.
Tada anđeo Gospodnji reče Gadu da kaže Davidu da izide gore i načini oltar Gospodu na gumnu Ornana Jevusejina.
2.Dnev. 3, 1.
I izide David po riječi Gadovoj, koju mu reče u ime Gospodnje.
A Ornan okrenuv se ugleda anđela, i sakri se sa četiri sina svoja. Jer Ornan vrsijaše pšenicu.
Utom dođe David do Ornana; i pogledav Ornan kad vidje Davida izide iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.
Tada reče David Ornanu: daj mi to gumno da načinim na njemu oltar Gospodu; za novce koliko vrijedi daj mi ga, da bi prestao pomor u narodu.
4.Moj. 16, 48.
A Ornan reče Davidu: uzmi i neka čini gospodar moj car što mu je drago; evo dajem i volove za žrtve paljenice, i kola za drva, i pšenicu za dar; sve to dajem.
A car David reče Ornanu: ne, nego ću kupiti za novce šta vrijedi, jer neću da prinesem Gospodu što je tvoje ni da prinesem žrtve paljenice poklonjene.
I dade David Ornanu za ono mjesto na mjeru šest stotina sikala zlata.
2.Sam. 24, 24.
I ondje načini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice.
3.Moj. 9, 24.2.Dnev. 3, 1.
I zapovjedi Gospod anđelu, te vrati mač svoj u korice.
U ono vrijeme vidjev David da ga Gospod usliši na gumnu Ornana Jevusejina prinošaše žrtve ondje.
A šator Gospodnji, koji načini Mojsije u pustinji, i oltar za žrtve paljenice bijaše u to vrijeme na visini u Gavaonu.
1.Car. 3, 4.1.Dnev. 16, 39.
