A kad ču Hananej car Aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.
4.Moj. 33, 40.Sud. 1, 16.Isa. 33, 22.
I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatr njih i gradove njihove, i prozva ono mjesto Orma.
Potom pođoše od gore Ora k Crvenom Moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta.
5.Moj. 2, 1.Sud. 11, 18.
I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb već ogadio duši našoj.
2.Moj. 16, 3.4.Moj. 11, 20.Psal. 78, 19.Prič. 27, 7.
I Gospod reče Mojsiju: načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.
I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi.
2.Car. 18, 4.Jovan 3, 14.
Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u Ovotu.
I iz Ovota otišavši stadoše u oko na brdima Avarimskim u pustinji koja je prema Moavskoj s istoka.
Odande otišavši stadoše u oko u dolini Zaredu.
I odatle otišavši stadoše u oko na brodu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe Amorejske. Jer je Arnon međa Moavska između Moavaca i Amorejaca.4.Moj. 22, 36.Sud. 11, 18.
Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: na Vajeva u Sufi i na potoke Arnonske.
Jer ti potoci, koji dopiru do mjesta Ara, teku pokraj međe Moavske.
A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji bješe rekao Gospod Mojsiju: skupi narod, i daću im vode.
Sud. 9, 21.Otkr. 7, 17.
Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,
5.Moj. 33, 4.Isa. 33, 22.
A iz Mantanaila u Nadil, a iz Nadila u Vamot,
A iz Vamota u dolinu koja je u polju Moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.
4.Moj. 23, 28.
Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne prijeđemo među tvoju.
4.Moj. 20, 17.
Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.
5.Moj. 2, 32.5.Moj. 29, 7.
Ali ih postrijeljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.
Jer. 48, 18.Jer. 48, 22.
I tako živje Izrailj u zemlji Amorejskoj.
Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji bijahu ondje.
Jer. 48, 32.
Potom obrativši se pođoše u Vasan; i izide Og car Vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.
Isu. 13, 12.
A Gospod reče Mojsiju: ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu caru Amorejskom koji življaše u Esevonu.
5.Moj. 3, 2.Psal. 135, 10.Psal. 136, 20.
I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.
5.Moj. 3, 3.