Biblija ili Sveto pismo

 HAC logo
  1. I prođoše tri godine bez rata između Siraca i Izrailjaca.
  2. A treće godine dođe Josafat car Judin k caru Izrailjevu. 2.Dnev. 18, 2. 2.Dnev. 18, 34.
  3. I reče car Izrailjev slugama svojim: ne znate li da je naš Ramot u Galadu? a mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara Sirskoga.5.Moj. 4, 33.
  4. I reče Josafatu: hoćeš li ići sa mnom na vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reče caru Izrailjevu: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji. 2.Car. 3, 7.
  5. Još reče Josafat caru Izrailjevu: upitaj danas šta će Gospod reći.
  6. Tada car Izrailjev sabra oko četiri stotine proroka, i reče im: hoću li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ću se okaniti? A oni rekoše: idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru. 1.Car. 18, 19. 1.Car. 18, 20. 2.Car. 10, 19.
  7. A Josafat reče: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? 2.Car. 3, 11.
  8. A car Izrailjev reče Josafatu: ima još jedan čovjek, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reče: neka car ne govori tako. 1.Car. 19, 10. 1.Car. 20, 43. 1.Car. 22, 18. Jer. 36, 23.
  9. Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reče mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina.
  10. A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeđahu svaki na svojem prijestolu obučeni u carske haljine na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
  11. I Sedekija sin Hananin načini sebi gvozdene rogove, i reče: ovako veli Gospod: ovijem ćeš pobosti Sirce dokle ih ne istrijebiš.
  12. Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: idi na Ramot Galadski, i bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke. Jer. 23, 25.
  13. A poslanik koji otide da dozove Miheju reče mu govoreći: evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao riječ njihova, govori dobro. Isa. 30, 10.
  14. A Miheja reče: tako da je živ Gospod, govoriću ono što mi Gospod kaže. 4.Moj. 22, 38. 2.Dnev. 18, 13. Psal. 27, 1. Psal. 27, 14. Psal. 56, 1. Psal. 56, 10. Prič. 28, 1. Jer. 1, 7. Jer. 1, 17. Jer. 1, 19. Jer. 42, 4. Jezek. 2, 3. Jezek. 2, 8. Dela. 4, 13. Dela. 4, 29. Dela. 4, 31. Dela. 9, 29. Rim. 8, 31. 2.Kor. 3, 12. Gal. 1, 9.
  15. I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ćemo se okaniti? A on mu reče: idi, bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
  16. A car mu reče: koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
  17. Tada reče: vidjeh sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reče Gospod: ovi nemaju gospodara; neka se vrate svak svojoj kući s mirom. Mat. 9, 36.
  18. Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
  19. A Miheja mu reče: zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. Jov 1, 6. Psal. 103, 20. Isa. 6, 1. Dan. 7, 9. Dan. 7, 10. Zah. 1, 10. Mat. 18, 10. Jevr. 1, 7. Jevr. 1, 14.
  20. I reče Gospod: ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo a drugi ono.
  21. Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda reče: ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: kako?
  22. Odgovori: izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Jov 12, 16. Jezek. 14, 9. Mar. 5, 13. 2.Sol. 2, 11.
  23. Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te. Isa. 19, 14. Jezek. 14, 9.
  24. Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? 2.Dnev. 18, 23. Jer. 28, 10. Jer. 28, 16.
  25. A Miheja mu reče: eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. 1.Car. 20, 30. Jezek. 21, 19.
  26. Tada car Izrailjev reče: uhvati Miheju i odvedi ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu;
  27. I reci im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, i dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.Jer. 36, 23.
  28. A Miheja reče: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: čujte, svi narodi! 4.Moj. 16, 29. 5.Moj. 18, 20.
  29. I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski.
  30. I reče car Izrailjev Josafatu: ja ću se preobući kad pođem u boj; a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev i otide u boj. 2.Dnev. 35, 22.
  31. A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reče: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva.
  32. I kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat povika. 2.Dnev. 18, 31. Prič. 13, 20.
  33. A vojvode od kola vidješe da nije car Izrailjev, te otstupiše od njega.
  34. A jedan zastrijeli iz luka nagonom, i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
  35. I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveče, i krv iz rane njegove tecijaše u kola.
  36. I prođe glasnik po vojsci o zahodu sunčanom govoreći: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju.
  37. Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji.
  38. A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po riječi koju reče Gospod. 5.Moj. 32, 35. 1.Car. 21, 19. Psal. 33, 11. Psal. 119, 89. Isa. 14, 27. Naum 1, 2. Mat. 24, 35. 1.Pet. 1, 25.
  39. A ostala djela Ahavova i sve što je učinio, i za kuću od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? Amos 3, 15.
  40. Tako počinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov.
  41. A Josafat sin Asin zacari se nad Judom četvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem; 2.Dnev. 20, 31.
  42. I imaše Josafat trideset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva kći Silejeva.
  43. I hođaše putem Ase oca svojega sasvijem, i ne otstupi od njega čineći sve što je pravo pred Gospodom. 2.Dnev. 17, 3.
  44. Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kađaše na visinama. 5.Moj. 12, 5. 1.Car. 14, 23.
  45. I učini mir Josafat s carem Izrailjevijem. 2.Dnev. 19, 2. 2.Kor. 6, 14.
  46. A ostala djela Josafatova i junaštva što učini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
  47. On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase oca njegova. 1.Moj. 13, 13. 1.Car. 14, 24. Juda 1, 7.
  48. U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev. 1.Moj. 25, 23. 2.Sam. 8, 14. 2.Car. 3, 9. 2.Car. 8, 20.
  49. I Josafat načini lađe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše; jer se lađe razbiše u Esion-Gaveru. 1.Car. 9, 26. 2.Dnev. 20, 35. 2.Dnev. 20, 37.
  50. Tada reče Ohozija sin Ahavov Josafatu: neka idu moje sluge s tvojim slugama na lađama. Ali Josafat ne htje.
  51. I počinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davida oca njegova; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov. 2.Dnev. 21, 1.
  52. Ohozija sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji sedamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine.
  53. I činjaše što je zlo pred Gospodom, i hođaše putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jerovoama sina Navatova, koji navede na grijeh Izrailja. 1.Car. 15, 26.
  54. I služaše Valu i klanjaše mu se, i gnjevljaše Gospoda Boga Izrailjeva sasvijem kako je činio otac njegov. Sud. 2, 11. 1.Car. 16, 31.