A oni navaljivahu govoreći: on buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde.
A Pilat čuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac?
I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irodu, koji također bijaše u Jerusalimu onijeh dana.
Luka 3, 1.
A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo.
Mat. 14, 1.Mar. 6, 14.Luka 9, 9.Luka 19, 4.
I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.
A glavari sveštenički i književnici stajahu, i jednako tužahu ga.
A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.
Isa. 53, 3.
I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.
Dela. 4, 27.Jak. 4, 4.
Reče im: dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite;
Dan. 6, 4.
A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt.
A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.
Jovan 18, 39.
Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;
Dela. 3, 14.
Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.
A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa.
A oni vikahu govoreći: raspni ga, raspni.
A on im treći put reče: kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh.
I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.
Dela. 8, 33.
I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.
Prič. 17, 15.Jovan 19, 16.
I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.
Mat. 27, 32.Mar. 15, 21.Jovan 19, 17.
A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.
A Isus obazrevši se na njih reče: kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.
Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.
Os. 9, 14.Mar. 13, 17.Luka 21, 23.
I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
Mat. 27, 33.Mar. 15, 22.Jovan 19, 17.
I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.
Psal. 22, 17.Zah. 12, 10.
A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.
Mat. 27, 37.Jovan 19, 19.
