Biblija ili Sveto pismo

 HAC logo
  1. A Agripa reče Pavlu: dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše:
  2. Za sreću svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Jevreji, Dela. 26, 7.
  3. A najviše što znam da ti poznaješ sve Jevrejske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš milostivo. Dela. 26, 26.
  4. Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo među narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji.
  5. Kako me znadu isprva, ako hoće posvjedočiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski. Dela. 22, 3. Gal. 1, 13. Fil. 3, 5.
  6. I sad stojim pred sudom za nadanje obećanja koje Bog obreče ocevima našijem, 1.Moj. 3, 15. 5.Moj. 18, 15. 2.Sam. 7, 12. Psal. 132, 11. Isa. 4, 2. Jezek. 21, 12. Dan. 9, 24. Mal. 3, 1. Dela. 13, 32. Dela. 28, 20. Rim. 15, 8.
  7. Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noć služeći nadaju da će doći. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja. Fil. 3, 11. Jak. 1, 1.
  8. Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže? Dan. 12, 2.
  9. Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla činiti protiv imena Isusa Nazarećanina, Jovan 16, 2. 1.Tim. 1, 13.
  10. Kao što i učinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara svešteničkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud. Dela. 8, 3. Dela. 22, 5.
  11. I po svijem zbornicama mučeći ih često, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeći na njih gonjah ih tja i do tuđijeh gradova. Dela. 22, 19.
  12. Za koje idući u Damask s vlašću i zapoviješću od glavara svešteničkijeh, Dela. 9, 3. Dela. 22, 6.
  13. U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom.
  14. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praćati se.
  15. A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reče: ja sam Isus, kojega ti goniš;
  16. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te učinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Dela. 22, 15. 2.Kor. 3, 5. Gal. 1, 12. Kol. 1, 25. 1.Tim. 1, 12.
  17. Izbavljajući te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima ću te poslati, Dela. 9, 15. Dela. 18, 6. Rim. 1, 5. Gal. 1, 15. 1.Tim. 2, 7. 2.Tim. 1, 11.
  18. Da im otvoriš oči da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje među osvećenima vjerom mojom. Isa. 35, 5. Luka 1, 77. Luka 1, 79. Dela. 20, 32. 2.Kor. 6, 14. Ef. 1, 11. Ef. 4, 18. Kol. 1, 13. 1.Pet. 2, 9. 1.Jov. 3, 5.
  19. Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;
  20. Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja. Isa. 55, 7. Mat. 3, 8. Dela. 9, 19. Dela. 9, 20. Dela. 9, 26.
  21. Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šćahu da me raskinu. Dela. 21, 30.
  22. Ali dobivši pomoć Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedočim i malom i velikom, ne kazujući ništa osim što proroci kazaše da će biti, i Mojsije: Jovan 5, 46. Dela. 28, 18. Rim. 3, 21.
  23. Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima. Psal. 16, 8. Psal. 22, 1. Psal. 22, 30. Isa. 42, 6. Isa. 53, 1. Isa. 53, 10. 1.Kor. 15, 20. Kol. 1, 18. Otkr. 1, 6.
  24. A kad on ovo odgovaraše, reče Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti. 2.Car. 9, 11. 1.Kor. 1, 23. 1.Kor. 4, 10.
  25. A on reče: ne ludujem, čestiti Fiste, nego riječi istine i razuma kazujem. Dela. 23, 26.
  26. Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.
  27. Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ. Dela. 25, 9.
  28. A Agripa reče Pavlu: još malo pa ćeš me nagovoriti da budem hrišćanin. Mar. 6, 20.
  29. A Pavle reče: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh. 1.Kor. 7, 7.
  30. I kad on ovo reče, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeđahu s njima, Dela. 25, 23.
  31. I otišavši razgovarahu se među sobom govoreći: ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove. Dela. 23, 9. Dela. 23, 29. Dela. 25, 25.
  32. A Agripa reče Fistu: ovaj čovjek mogaše biti pušten da ne reče da hoće k ćesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k ćesaru. Dela. 25, 11.