A Pavle zgrabivši gomilu granja naloži na oganj, i izišavši zmija od vrućine skoči mu na ruku.
I kad vidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: jamačno je ovaj čovjek krvnik, kojega izbavljena od mora sud Božij ne ostavi da živi.
Jona 1, 14.Luka 13, 2.Jovan 9, 2.
A oni čekahu da on oteče ili ujedanput da padne mrtav. A kad zadugo čekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se, i govorahu da je on Bog.
Dela. 8, 10.Dela. 10, 25.Dela. 12, 22.Otkr. 22, 8.
A naokolo oko onoga mjesta bijahu sela poglavara od ostrva po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana.
A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se.
I poštovahu nas velikijem častima; i kad pođosmo, spremiše nam što je od potrebe.
Mat. 15, 6.1.Tim. 5, 17.
A poslije tri mjeseca odvezosmo se na lađi Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i bijahu na njoj napisani Dioskuri.
Dela. 27, 7.
I doplovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tri dana.
A odande otplovivši dođosmo u Rigiju; i poslije jednoga dana kad dunu jug, dođosmo drugi dan u Potiole.
Ondje nađemo braću, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako pođosmo u Rim.
I odande čuvši braća za nas iziđoše nam na susret tja do Apijeva pazara i tri krčme. I kad ih vidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se.
A kad dođosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da živi gdje hoće s vojnikom koji ga čuvaše.1.Moj. 39, 21.Dela. 24, 23.
A poslije tri dana Pavle sazva starješine Jevrejske. I kad se oni skupiše, govoraše im: ljudi braćo! ja ništa ne učinih protivno narodu ili običajima otačkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima,
Sud. 15, 13.Dela. 21, 33.Dela. 24, 12.Dela. 25, 8.
I odredivši mu dan dođoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svjedočeći carstvo Božije i uvjeravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.
Luka 24, 27.Dela. 17, 2.Dela. 26, 6.Dela. 26, 22.
Jer odrveni srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojijem zažmuriše da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate da ih iscijelim.Isa. 44, 18.
