Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
I progovoriv Jov reče:
Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: rodi se djetić! Jov 10, 18. Jer. 15, 10.
Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!
Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani! Jov 16, 16. Psal. 23, 4. Jer. 13, 16. Mat. 4, 16. Luka 1, 79.
Noć onu osvojila tama, ne radovala se među danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
Gle, noć ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! Jer. 9, 17.
Potamnjele zvijezde u sumračje njezino, čekala vidjelo i ne dočekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju.
Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeći iz utrobe? Jov 10, 18. Prop. 4, 3.
Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?
Jer bih sada ležao i počivao; spavao bih, i bio bih miran,
S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuće svoje puniše srebra.
Ili zašto ne bih kao nedonošče sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? Psal. 58, 8. Prop. 6, 3.
Ondje bezbožnici prestaju dosađivati, i ondje počivaju iznemogli,
I sužnji se odmaraju i ne čuju glasa nastojnikova.
Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, Jov 7, 20. Jov 21, 25. Jer. 20, 18.
Koji čekaju smrt a nje nema, i traže je većma nego zakopano blago, Prič. 2, 4.
Koji igraju od radosti i vesele se kad nađu grob? Jov 21, 33.
Čovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?Plač. 3, 7.
Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.
Jer čega se bojah dođe na mene, i čega se strašah zadesi me.
Ne počivah niti imah mira niti se odmarah, i opet dođe strahota.