Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;
A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.
Prič. 10, 32.
Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.
1.Moj. 1, 26.1.Kor. 11, 7.
Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.
Jer. 6, 7.
Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?
Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.
Ko je među vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti.
Gal. 6, 4.
Ako li imate grku zavist i svađu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu.
Rim. 13, 13.
Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, đavolska.
Fil. 3, 19.
Jer gdje je zavist i svađa ondje je nesloga i svaka zla stvar.
1.Kor. 3, 3.
A koja je premudrost odozgo ona je najprije čista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna.
1.Kor. 2, 6.1.Pet. 1, 22.
A plod pravde u miru sije se onima koji mir čine.
Mat. 5, 9.
