Vjeru učinih sa očima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku? Mat. 5, 28.
Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemogućega s visine?
Nije li pogibao nevaljalome i čudo onima koji čine bezakonje?
Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?2.Dnev. 16, 9. Jov 34, 21. Prič. 5, 21. Jer. 32, 19.
Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju. Jov 6, 2.
Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za očima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod, 4.Moj. 15, 39. Prop. 11, 9. Jezek. 6, 9. Mat. 5, 29.
Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio. Prič. 6, 32.
Ako nijesam htio doći na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
Jer šta bih činio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici? Jov 34, 19. Prič. 14, 31. Mal. 2, 10. Ef. 4, 6.
Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oči udovici zamutio,
I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
Ako sam gledao koga gdje gine nemajući haljine, i siromaha gdje se nema čim pokriti, Jov 29, 12.
Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoć svoju,
Neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega veličanstvu ne bih odolio.
Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili čistome zlatu govorio: uzdanico moja!
Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steče ruka moja,
Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi, 5.Moj. 4, 19. Jer. 8, 2.
I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo; Isu. 24, 23. Prič. 30, 9.
Ako sam se radovao nesreći nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeći dušu njegovu s proklinjanjem; Mat. 5, 44.
Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti; 1.Moj. 31, 1.
Stranac nije noćivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku; 1.Moj. 19, 2. Jevr. 13, 2.
Ako sam kao što čine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima, 2.Sam. 14, 32.
Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato mučah i ne odlažah od vrata. 2.Moj. 23, 2.
O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemogući odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.Jov 16, 21.
Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosađivao duši gospodara njezinijeh,
Mjesto pšenice neka mi rađa trnje, i mjesto ječma kukolj. Svršiše se riječi Jovove.