Tada prestaše ona tri čovjeka odgovarati Jovu, jer se činjaše da je pravedan.
A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam građaše pravedniji od Boga;1.Moj. 22, 21.
I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Jova. Jov 42, 7.
Jer Elijuj čekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri čovjeka, raspali se gnjev njegov.
I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reče: ja sam najmlađi, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. Jov 32, 4.
Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. Jov 8, 8. Psal. 119, 100.
Ali je duh u ljudima, i duh svemogućega urazumljuje ih.2.Moj. 36, 8. 1.Car. 3, 9. Jov 38, 36.
Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. Jov 12, 20. 1.Kor. 1, 21.
Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
Eto, čekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviđaste besjedu.
Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove riječi. Prič. 18, 13.
Može biti da ćete reći: nađosmo mudrost, Bog će ga oboriti, ne čovjek. Jer. 9, 23.
Nije na me upravio besjede, ni ja mu neću odgovarati vašim riječima.
Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je riječi.
Čekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
Odgovoriću i ja za se, kazaću i ja kako mislim.
Jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni. Jov 4, 2.
Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
Govoriću da odahnem, otvoriću usne svoje, i odgovoriću.
Neću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja.
Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.Dela. 12, 22.