Biblija ili Sveto pismo

 HAC logo
  1. Dvanaest godina bješe Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. 2.Car. 21, 1. 2.Car. 21, 16.
  2. A činjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 3.Moj. 18, 24. 2.Dnev. 28, 3.
  3. Jer opet pogradi visine, koje bješe raskopao Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valima, i načini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 5.Moj. 4, 19. 5.Moj. 16, 21. 2.Car. 18, 4. 2.Dnev. 31, 1. 2.Dnev. 33, 19. Sof. 1, 5.
  4. Načini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu će biti ime moje dovijeka. 5.Moj. 12, 11. 1.Car. 8, 29. 2.Dnev. 34, 11.
  5. Načini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega. 2.Dnev. 4, 9.
  6. I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vračaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vračare, i činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveći ga. 3.Moj. 18, 21. 5.Moj. 18, 10. 2.Dnev. 21, 6. 2.Dnev. 28, 3.
  7. I postavi lik rezan koji načini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiću ime svoje dovijeka. 2.Car. 21, 7. Psal. 132, 14.
  8. I neću više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove. 2.Sam. 7, 10.
  9. Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. Jezek. 5, 7.
  10. I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati. Nem. 9, 29.
  11. Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene odvedoše ga u Vavilon. 5.Moj. 28, 36. Jov 36, 8. Psal. 107, 10.
  12. I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih. 2.Moj. 10, 3. 5.Moj. 4, 30. 2.Dnev. 32, 26. 2.Dnev. 33, 18. Dan. 4, 36. Luka 15, 16. 1.Pet. 5, 6.
  13. I moleći se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog. 1.Dnev. 5, 20. Jezd. 8, 23. Psal. 9, 16. Plač. 3, 55. Dan. 4, 25.
  14. A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem. 1.Car. 1, 33. 2.Dnev. 27, 3. Nem. 3, 3.
  15. I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuđe i lik i sve oltare koje bješe načinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada.
  16. Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu. 3.Moj. 7, 12. 1.Car. 18, 30.
  17. Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu. 1.Car. 22, 43. 2.Dnev. 15, 17. 2.Dnev. 32, 12.
  18. A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i riječi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem.
  19. A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proročkim.
  20. I počinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon sin njegov.
  21. Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poče carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu.
  22. I činjaše što je zlo pred Gospodom kao što je činio Manasija otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje načini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im.
  23. Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše. Dan. 5, 22.
  24. I pobuniše se na nj sluge njegove, i ubiše ga u kući njegovoj. 2.Car. 21, 23. 2.Dnev. 24, 25. 2.Dnev. 25, 27. Psal. 55, 23.
  25. Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju sina njegova na njegovo mjesto.