Još govori Elijuj i reče:
Potrpi me malo, i pokazaću ti, jer još ima što bih govorio za Boga.
Počeću izdaleka besjedu svoju, i pokazaću da je tvorac moj pravedan.
Doista, neće biti lažne riječi moje, kod tebe je koji pravo misli. Jov 37, 16.
Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srčanom.
Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima čini pravdu.
Ne odvraća od pravednika očiju svojih, nego još s carevima na prijesto posađuje ih navijek, te se uzvišuju. Psal. 113, 8.
Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljničkim, Psal. 107, 10.
Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna.
I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.
Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.Jov 11, 13. Isa. 1, 19. 1.Tim. 4, 8. Jak. 5, 5.
Ako li ne poslušaju, ginu od mača i umiru s bezumlja.
A koji su licemjerna srca, navlače gnjev i ne viču kad ih poveže;
Umire u mladosti duša njihova i život njihov među kurvama.
Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci.
Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosađuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.
Ali si zaslužio sud bezbožnički; i sud i pravda snađe te.
Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neće izbaviti.
Hoće li gledati na tvoje bogatstvo? neće ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega.
Ne uzdiši za noću u koju narodi odlaze na svoje mjesto.
Čuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju.Jevr. 11, 25.
Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je učitelj kao on? Isa. 40, 13. Rim. 11, 34. 1.Kor. 2, 16.
Ko mu je odredio put njegov? ili ko će mu reći: činiš nepravo? 5.Moj. 32, 4.
Opominji se da veličaš djela njegova, koja gledaju ljudi. Psal. 33, 4. Jer. 9, 24. Dan. 4, 37. 1.Kor. 1, 31. 2.Kor. 10, 17. Otkr. 15, 3.
Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka. Rim. 1, 19.
Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokučiti. Psal. 90, 2. 1.Kor. 13, 12. Jevr. 1, 12.
Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh;
Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.
I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu?
Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva?
Tijem sudi narodima, daje hrane izobila.
Rukama zaklanja svjetlost, i naređuje koga da srete,
Javljajući prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.