Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve riječi Gospodnje koje mu govori.
Jer. 25, 13.Jer. 32, 12.Jer. 45, 1.
Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreći: meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Gospodnji.
4.Moj. 11, 26.
Nego idi ti, i pročitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, riječi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji dođu iz gradova svojih pročitaj;
3.Moj. 16, 29.3.Moj. 23, 4.Nem. 8, 14.
Ne bi li moleći se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod.
5.Moj. 28, 15.5.Moj. 29, 18.
I učini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i pročita iz knjige riječi Gospodnje u domu Gospodnjem.
A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji dođe iz gradova Judinijeh u Jerusalim.
Sud. 20, 26.1.Sam. 7, 6.2.Dnev. 20, 3.
I pročita Varuh iz knjige riječi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom.
A kad ču Mihej sin Gemarije sina Safanova sve riječi Gospodnje iz knjige,
On siđe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeđahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi.
Jer. 36, 20.
I kaza im Mihej sve riječi što ču kad Varuh čitaše knjigu narodu.
Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poručiše mu: knjigu koju si čitao narodu uzmi u ruku i dođi ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i dođe k njima.
Jezek. 2, 6.
I oni mu rekoše: sjedi i čitaj da čujemo. I Varuh im je pročita.
A kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaćemo caru sve te riječi.
1.Sam. 3, 11.Dela. 24, 25.
I zapitaše Varuha govoreći: kaži nam kako si napisao sve te riječi iz usta njegovijeh.
Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste.
Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te riječi.
Jer. 36, 12.
A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade čitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara.
Jer. 36, 14.
A car sjeđaše u zimnoj kući devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje.
Sud. 3, 20.Amos 3, 15.
I kad Judije pročita tri četiri lista, isiječe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici.
1.Car. 22, 8.Isa. 29, 21.2.Tim. 4, 3.
I dođe riječ Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i riječi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreći:
Prič. 21, 30.
Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve pređašnje riječi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin.
A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreći: zašto si napisao u njoj i rekao: doći će car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku?
Amos 5, 10.
Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neće imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo će tijelo njegovo biti bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć.
2.Car. 24, 8.2.Car. 24, 12.Jer. 22, 19.Jer. 22, 30.
Jer ću pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiću na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše.
I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve riječi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih riječi.
2.Moj. 4, 15.Rim. 16, 22.
