I od toga drkće srce moje, i otskače sa svojega mjesta.
Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh. Jov 37, 4.
Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih.
Za njom riče grom, grmi glasom veličanstva svojega, niti što odgađa kad se čuje glas njegov.
Divno Bog grmi glasom svojim, čini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.
Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome.
Zapečaćava ruku svakom čovjeku, da pozna sve poslenike svoje. Psal. 111, 2.
Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži.
S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima.
Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se.
I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošću svojom. Jov 26, 8. Jov 36, 29.
I on se obrće i tamo i amo po volji njegovoj da čini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj. Psal. 147, 15.
Čini da se nađe ili za kar ili za zemlju ili za dobročinstvo.
Čuj to, Jove, stani i gledaj čudesa Božija.
Znaš li kako ih Bog uređuje i kako sija svjetlošću iz oblaka svojega?
Znaš li kako vise oblaci? Znaš li čudesa onoga koji je savršen u svakom znanju? Jov 36, 29.
Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga?Luka 12, 55.
Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo? 1.Moj. 1, 6.
Nauči nas šta ćemo mu reći; ne možemo od tame govoriti po redu.
Hoće li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt.
Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar prođe i očisti ga;
Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.
Svemoguć je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muči. 2.Moj. 33, 20. Jov 36, 5. Psal. 99, 4. Jer. 10, 12. Plač. 3, 33. Mat. 11, 27. Jovan 1, 18. Jevr. 12, 10.
Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.Mat. 10, 28. Mat. 11, 25.