Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. Plač. 3, 50.
Našljedstvo naše privali se tuđincima, domovi naši inostrancima.
Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. 1.Moj. 24, 2. Jer. 50, 15. Jezek. 17, 18. Os. 12, 2.
Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. Jer. 16, 12. Jezek. 18, 2. Mat. 23, 32.
Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
Sa strahom za život svoj od mača u pustinji donosimo sebi hljeb. Jezek. 12, 18.
Koža nam pocrnje kao peć od ljute gladi.
Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. Isa. 13, 16.
Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staračkoga.
Mladiće uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. Sud. 16, 21.
Staraca nema više na vratima, ni mladića na pjevanju. 2.Car. 25, 18.
Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
Stoga je srce naše žalosno, stoga oči naše potamnješe,Jov 17, 7. Psal. 6, 7.
Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratićemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
Jer eda li ćeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?