U vrijeme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina dođe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti.
2.Car. 16, 5.
I dođe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vjetra.
Isa. 7, 13.
Tada reče Gospod Isaiji: izidi na susret Ahazu, ti i Sear-jasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva.
2.Car. 18, 17.Isa. 36, 2.
I reci mu: čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.
Isa. 37, 6.
Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreći:
Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;
Zato ovako veli Gospod Bog: neće se to učiniti, neće biti.
Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod.2.Sam. 8, 6.Isa. 17, 3.
I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, nećete se održati.
Jer. 43, 2.
I još reče Gospod Ahazu govoreći:
Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine.
A Ahaz reče: neću iskati, niti ću kušati Gospoda.
Tada reče Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu?
Isa. 1, 14.
Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro.
Jer prije nego nauči dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviće zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina.
2.Car. 15, 30.Isa. 17, 1.
Gospod će pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane, kakih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga.1.Car. 12, 16.2.Dnev. 28, 19.Joil 1, 2.
I tada će Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pčelama koje su u zemlji Asirskoj;
I doći će i popadaće sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve česte i na svako drvce.
Od mnoštva mlijeka što će davati ješće maslo; jer maslo i med ješće ko god ostane u zemlji.
I tada će svako mjesto gdje ima tisuća čokota za tisuću srebrnika zarasti u čkalj i trnje.
Isa. 32, 10.
Sa strijelama i s lukom ići će se onamo, jer će sva zemlja biti čkalj i trnje.
A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neće doći strah od čkalja i trnja, nego će biti ispust volovima i gaziće ih ovce.
Isa. 17, 9.Sof. 2, 6.