Potom četvrte godine cara Darija dođe riječ Gospodnja Zahariji četvrtoga dana devetoga mjeseca, Hasleva,
Kad poslaše u dom Božji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda,
I da govore sveštenicima, koji bijahu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i reku: hoćemo li plakati petoga mjeseca odvajajući se, kako činismo već toliko godina?
5.Moj. 17, 9.Mal. 2, 7.
I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: kad postiste i tužiste petoga i sedmoga mjeseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste?
Isa. 58, 4.Zah. 1, 12.Mat. 6, 16.Rim. 14, 6.
A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami?
Nijesu li to riječi koje je Gospod proglasio preko pređašnjih proroka, kad Jerusalim bijaše naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad bijaše naseljen južni kraj i ravnica?
Jer. 17, 26.
Dođe riječ Gospodnja Zahariji govoreći:
Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom.
I ne činite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom.
Ali ne htješe slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne čuju.
I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.
Zato kao što on vika a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama.
Nego ih razmetnuh vihorom po svijem narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opustje iza njih da niko u nju ne dohođaše niti se iz nje vraćaše, i obratiše milu zemlju u pustoš.
