Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja.
Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!
Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;
Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni. Psal. 35, 27.
Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda. 5.Moj. 9, 14.
Neprijatelju nesta mačeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.
Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. Psal. 90, 2. Mih. 5, 2. Avak. 1, 12. Jevr. 1, 11.
On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.
Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji.
U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode! Psal. 91, 14. Jovan 17, 3. 2.Kor. 4, 6. 2.Tim. 1, 12. 1.Jov. 2, 3.
Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova; Isa. 8, 18.
Jer on osvećuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh. 5.Moj. 21, 1. Psal. 10, 12.
Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh, Psal. 3, 3.
Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionove, i slavio spasenje tvoje. Psal. 13, 5.
Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.
Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik. 2.Moj. 7, 5. Jezek. 38, 23.
Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; Jov 8, 13. Psal. 50, 22. Jer. 2, 32. Jezek. 31, 16.
Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neće nigda poginuti. Psal. 12, 5. Fil. 1, 20.
Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, i da prime narodi sud pred tobom.
Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.