Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.
Luka 5, 36.
Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva.
Jov 32, 19.
Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći: kći moja sad umrije; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživljeće.
Mar. 5, 22.Mar. 5, 23.Luka 8, 41.
I ustavši Isus za njim pođe i učenici njegovi.
I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.
3.Moj. 15, 25.Mar. 5, 25.Luka 8, 43.
Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.
A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
Mar. 7, 36.
Kad oni pak iziđu, gle, dovedoše k njemu čovjeka nijema i bijesna.
Luka 11, 14.
I pošto izgna đavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
A fariseji govorahu: pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.
I prohođaše Isus po svijem gradovima i selima učeći po zbornicama njihovijem i propovijedajući jevanđelje o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.
Mar. 6, 6.Luka 13, 22.