Teško tebi, koji pustošiš a tebe ne pustoše, i koji činiš nevjeru a tebi se ne čini nevjera; kad prestaneš pustošiti, bićeš opustošen, kad prestaneš činiti nevjeru, činiće ti se nevjera.
Jezek. 39, 10.Avak. 2, 8.Otkr. 13, 10.
Gospode, smiluj se na nas, tebe čekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji.
Plač. 3, 23.
Narodi pobjegoše od jake vike, rasijaše se narodi što se ti podiže.
I pokupiće se plijen vaš kao što se kupe gusjenice, skočiće na nj kao što skaču skakavci.
Jezek. 25, 7.
Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.
Psal. 97, 9.
I tvrđa vremena tvojega, sila spasenja tvojega biće mudrost i znanje; strah Gospodnji biće blago tvoje.
Prič. 1, 7.Mat. 6, 33.
Eto, junaci njihovi viču na polju, i poslanici mirni plaču gorko:
2.Car. 18, 18.
Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za čovjeka.
Sud. 5, 6.2.Car. 18, 14.
Zemlja tuži i čezne, Livan se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Vasan i Karmil ogolješe.
Isa. 24, 4.
Zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev vaš proždrijeće vas kao oganj.
I narodi će biti kao peći krečne, izgorjeće ognjem kao trnje posječeno.
Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju.
Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: ko će nas ostati kod ognja koji proždire? ko će nas ostati kod vječne žege?
Ko hodi u pravdi i govori što je pravo; ko mrzi na dobitak od nasilja; ko otresa ruke svoje da ne primi poklona; ko zatiskuje uši svoje da ne čuje za krv, i zažima oči svoje da ne vidi zla;
On će nastavati na visokim mjestima; gradovi na stijenama biće mu utočište, hljeb će mu se davati, vode mu se neće premicati.ČV
Oči će ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaće zemlju daleku.
Srce će tvoje misliti o strahu govoreći: gdje je pisar? gdje brojač? gdje je onaj što pregleda kule?
1.Kor. 1, 20.
Nećeš vidjeti žestoka naroda, naroda koji govori iz dubina da se ne razbira, u koga je jezik mutav da se ne razumije.
Jer. 5, 15.
Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oči tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neće odnijeti, kojemu se kolje neće nigda pomjeriti, i nijedno mu se uže neće otkinuti.
Nego će nam ondje Gospod veliki biti mjesto rijeka i potoka širokih, po kojima neće ići lađa s veslima, niti će velika lađa prolaziti onuda.
Zah. 2, 5.