ћир/lat
  1. A kad oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;
  2. I rasrdiše se, što oni uče ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. Nem. 2, 10. Jer. 38, 1. Mat. 22, 23. Dela. 5, 17. Dela. 23, 8.
  3. I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer već bješe veče.
  4. A od onijeh koji slušahu riječ mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.
  5. A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,
  6. I Ana poglavar sveštenički i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;Luka 3, 2. Jovan 11, 49.
  7. I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? 2.Moj. 2, 14. Mat. 21, 23. Mar. 11, 28. Dela. 7, 27.
  8. Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! Luka 12, 11.
  9. Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:
  10. Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. Dela. 3, 6.
  11. Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; Psal. 118, 22. Isa. 28, 16. Mat. 21, 42.
  12. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. Mat. 1, 21. Dela. 10, 43. Rim. 3, 24. VBPHČVČV
  13. A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.Mat. 11, 25. 1.Kor. 1, 27. PHČV
  14. A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.
  15. Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga
  16. Govoreći: šta ćete činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreći; Jovan 11, 47. Dela. 3, 9. Dela. 12, 19.
  17. Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.
  18. I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.Dela. 5, 28.
  19. Petar i Jovan odgovarajući rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo negoli Boga? 1.Sam. 22, 17. Dela. 5, 29. Gal. 1, 10.
  20. Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo. Dela. 1, 8. Dela. 22, 15. 1.Jov. 1, 1.
  21. A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. Mat. 9, 33. Mat. 21, 26. Luka 5, 26. Luka 20, 6. Dela. 3, 7. Dela. 3, 9.
  22. Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.
  23. A kad ih otpustiše, dođoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenički i starješine.Dela. 12, 12.
  24. A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 2.Moj. 20, 11. Psal. 55, 16. Psal. 103, 1. Jer. 20, 13. Jer. 32, 17.
  25. Koji ustima Davida sluge svojega reče: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne riječi? Psal. 2, 1.
  26. Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. Luka 23, 12.
  27. Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, Isa. 61, 1. Mat. 27, 62. Jovan 10, 36. Dela. 3, 13. Jevr. 7, 26.
  28. Da učine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. Dela. 2, 23.
  29. I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom riječ tvoju; Isa. 58, 1. Jezek. 2, 6. Dela. 19, 8. Ef. 6, 19.
  30. I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.Dela. 3, 6. Dela. 3, 16. Dela. 5, 12.
  31. I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu riječ Božiju sa slobodom. Dela. 2, 2. Dela. 2, 4.
  32. A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko. Dela. 2, 44. Rim. 15, 5. Fil. 1, 27. 1.Pet. 3, 8. ČV
  33. I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: Mar. 16, 20. Dela. 1, 22. Dela. 2, 47. 1.Sol. 1, 5. Jevr. 2, 4.
  34. Jer nijedan među njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, Dela. 2, 45. 1.Jov. 3, 17.
  35. I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. Dela. 6, 1.
  36. A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,
  37. On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge. Prič. 3, 9. Mat. 19, 29. Luka 12, 33. 1.Tim. 6, 19.